Tema mjeseca
-
Isprazni se da se ispuniš …
Meister Eckhart, njemački srednjovjekovni mistik, ustvrđuje:
Nijedna posuda ne može imati dvovrsno piće. Ako u njoj treba biti vino, neizostavno se mora izliti voda; posuda mora biti prazna i čista. Želiš li primiti božansku radost i Boga, obvezno se moraš isprazniti od svega stvorenog. Sve, što treba biti prihvaćeno i primljeno, mora se prihvatiti i primiti u prazno. Stoga, ispraznite se, da biste bili ispunjeni…Praznina kao preduvjet punine, kako je označavaju dalekoistočni mudraci, strana je modernom čovjeku, da, čak je postala i opasnom. Strah od praznine tipičan je znak ovoga vremena. To se npr. može vidjeti u rekreaciji našega društva.
Nakon punoga radnog dana, da, i prepunog, stres se nastavlja i u slobodnom vremenu. Preobilje ponuda aktivnosti očito treba čovjeka natjerati da zaboravi kako u sebi nosi nešto besmrtno, nešto što u sebi skriva beskonačnost.Zašto su mnogi ljudi podložni tomu strahu od praznine?
Je li to strah da će se morati puno toga odreći, a zauzvrat ništa ne dobiti?
Strah upustiti se u nepoznati pothvat, u avanturu s neizvjesnim ishodom?
Strah od padanja u crnu rupu? Ili čak u dosadu?
Ili strah da će se izgubiti kontrolu nad sobom, nekoj nepoznatoj sili predati samoopredjeljenje, i da će im ona preuzeti kormilo iz ruku?Postoji tihi glas u čovjeku koji ga bez prestanka zove da se odvaži krenuti ususret pothvatu samoizgubljenosti. Poziva ga da preda kormilo iz ruku samopotvrđivanja i da se prepusti utjecajima božanskog.
Želi ga potaknuti na radoznalost, na otvorenost za puninu praznine, za zvuk tišine!
Jer praznina nije vakuum, ništa, nego više označava čistu otvorenost, neometanu i spontanu.
Praznina znači: postati ispražnjena posuda za božansku radost, kao što se kaže u citatu Meistera Eckharta.
Praznina znači: napustiti radosno onu prazninu koja predstavlja izgubljenost
zemaljskoga postojanja, da bi se ušlo u puninu vječnog bivanja…Zato: Isprazni se da se ispuniš…
-
Ova je kuća moja, ali moja nije…
Ova je kuća moja,
ali moja nije.
Mislio je da je njegova
onaj prije mene.
Iselio se i ja sam uselio.
Nakon smrti moje
bit će opet tako.(Tekst iznad ulaznih vrata)
Potiče li nas ovaj tekst na razmišljanje?
O gorkoj istini o prolaznosti svakoga života?
Opširnije… -
Svakidašnjica je moj majstor
Kada bi ti imao iskustva, koja ja imam…
Prvo doživi par iskustava, prije nego što…Na takve izjave većina ljudi reagira ljutnjom i odbijanjem. Zašto? Možemo li učiti iz iskustava drugih? Ljutimo li se, jer osjećamo da nam se oduzima autonomija?
Opširnije… -
Pitanje i odgovor
– Tko si TI uistinu, dragi? – pitam bojažljivo.
Ja sam temelj istine, vječno nepromjenjivi.
Praizvor sam svega onog što ti poznaješ,
prazvuk svake riječi koju izgovoriš.
Bio sam u prostoru vremena, prije nego je počelo,
moje je biće duboko ukorijenjeno u Neočitovanom,
unatoč tomu – sada sam tu – blizu tebe.
Opširnije… -
Na krilima duševne ptice
Oduvijek je ptica simbol za dušu.
I kako je dobro odabrana ta slika!Kada promatramo s kojom lakoćom ptice uzlijeću i lete, kako skladnim pokretima poniru, presreću se i usmjeravaju, da bi se blagim zamasima krila ponovno uzdigle i letjele nebom; tjerane unutarnjim zakonom, stremeći za svojim ciljem u beskrajnoj daljini – u nama se može rasplamsati pradavna želja da se oslobodimo Zemljine sile teže.
Opširnije… -
Ovdje i sada
Dudenov rječnik sinonima za ovdje i sada navodi pojmove srodnoga značenja kao što su Zemlja, zemaljski krug, zemaljski život i svijet, dakle, pojmove za ovu stranu. Živimo ovdje u prostoru i sada u vremenu. To je očito. Jer ovdje jest na ovomu mjestu – a ne tamo, sada jest u ovomu trenutku – a ne jučer ili sutra.
Opširnije… -
Dušin rad
Ne bijaše li tu nešto, što me tiho čekalo – zarobljeno u vlastitoj kući?
Tko je, odakle je došlo?Zurim u vrhove cipela ispod kojih klizi šljunčana staza parka.
Sjedam na klupu.
Kljuca nemir u meni, dugo…
pritisak se stišava, polako…
Tišina je u mojoj nutrini, u prostoru – poznajem ga – ali rijetko posjećujem. Utočište je i utjeha, dočekuje me, kao i uvijek, ljubazno i tiho.
Opširnije… -
Jedino pitanje
Mnoga nam čuda donosi život.
S toliko mnogo neobjašnjivoga popločan je naš put.
U nama se uvijek iznova pojavljuju pitanja
kao što lotosov cvijet izrasta iz mulja.
Puno pitanja zaboravimo.
Na mnoga ne odgovorimo.
Mnogima se ne bavimo.
Zar odgovore ne trebamo?
Opširnije… -
Zašto živjeti? Najbolje je biti nerođeni
Austrijski je kritičar, novinar i autor Alfred Polgar (1873.-1955.) napisao:
„Najbolje je biti nerođeni, kaže mudrac. Ali tko ima tu sreću?
Komu je to već uspjelo? Među tisućama samo jednomu.“
Misao isprva zvuči pomalo besmisleno, ali ako se u nju udubimo, može nam otkriti dublji uvid u proces rođenja, življenja, umiranja i ponovnoga rođenja. Opširnije…
-
Pola je života uređeno
Što je zajedničko oseci i plimi, mravinjaku i izborima?
Njihova je zajednička značajka poredak (stanje uređenosti, sustavnosti u čemu…).
Opširnije…

