Tema mjeseca

  • Isprazni se da se ispuniš …

    Travanj 2012.

    Meister Eckhart, njemački srednjovjekovni mistik, ustvrđuje:
    Nijedna posuda ne može imati dvovrsno piće. Ako u njoj treba biti vino, neizostavno se mora izliti voda; posuda mora biti prazna i čista. Želiš li primiti božansku radost i Boga, obvezno se moraš isprazniti od svega stvorenog. Sve, što treba biti prihvaćeno i primljeno, mora se prihvatiti i primiti u prazno. Stoga, ispraznite se, da biste bili ispunjeni…

    Praznina kao preduvjet punine, kako je označavaju dalekoistočni mudraci, strana je modernom čovjeku, da, čak je postala i opasnom. Strah od praznine tipičan je znak ovoga vremena. To se npr. može vidjeti u rekreaciji našega društva.
    Nakon punoga radnog dana, da, i prepunog, stres se nastavlja i u slobodnom vremenu. Preobilje ponuda aktivnosti očito treba čovjeka natjerati da zaboravi kako u sebi nosi nešto besmrtno, nešto što u sebi skriva beskonačnost.

    Zašto su mnogi ljudi podložni tomu strahu od praznine?
    Je li to strah da će se morati puno toga odreći, a zauzvrat ništa ne dobiti?
    Strah upustiti se u nepoznati pothvat, u avanturu s neizvjesnim ishodom?
    Strah od padanja u crnu rupu? Ili čak u dosadu?
    Ili strah da će se izgubiti kontrolu nad sobom, nekoj nepoznatoj sili predati samoopredjeljenje, i da će im ona preuzeti kormilo iz ruku?

    Postoji tihi glas u čovjeku koji ga bez prestanka zove da se odvaži krenuti ususret pothvatu samoizgubljenosti. Poziva ga da preda kormilo iz ruku samopotvrđivanja i da se prepusti utjecajima božanskog.
    Želi ga potaknuti na radoznalost, na otvorenost za puninu praznine, za zvuk tišine!
    Jer praznina nije vakuum, ništa, nego više označava čistu otvorenost, neometanu i spontanu.
    Praznina znači: postati ispražnjena posuda za božansku radost, kao što se kaže u citatu Meistera Eckharta.
    Praznina znači: napustiti radosno onu prazninu koja predstavlja izgubljenost
    zemaljskoga postojanja, da bi se ušlo u puninu vječnog bivanja…

    Zato: Isprazni se da se ispuniš…

  • Ova je kuća moja, ali moja nije…

    Ožujak 2012.

    flammarion

    Ova je kuća moja,
    ali moja nije.
    Mislio je da je njegova
    onaj prije mene.
    Iselio se i ja sam uselio.
    Nakon smrti moje
    bit će opet tako.

    (Tekst iznad ulaznih vrata)

    Potiče li nas ovaj tekst na razmišljanje?
    O gorkoj istini o prolaznosti svakoga života?
    Opširnije…

  • Svakidašnjica je moj majstor

    Veljača 2012.

    Kada bi ti imao iskustva, koja ja imam…
    Prvo doživi par iskustava, prije nego što…

    Na takve izjave većina ljudi reagira ljutnjom i odbijanjem. Zašto? Možemo li učiti iz iskustava drugih? Ljutimo li se, jer osjećamo da nam se oduzima autonomija?
    Opširnije…

  • Pitanje i odgovor

    Siječanj 2012.

    – Tko si TI uistinu, dragi? – pitam bojažljivo.

    Ja sam temelj istine, vječno nepromjenjivi.
    Praizvor sam svega onog što ti poznaješ,
    prazvuk svake riječi koju izgovoriš.
    Bio sam u prostoru vremena, prije nego je počelo,
    moje je biće duboko ukorijenjeno u Neočitovanom,
    unatoč tomu – sada sam tu – blizu tebe.
    Opširnije…

  • Na krilima duševne ptice

    Studeni 2011.

    alkemija Oduvijek je ptica simbol za dušu.
    I kako je dobro odabrana ta slika!

    Kada promatramo s kojom lakoćom ptice uzlijeću i lete, kako skladnim pokretima poniru, presreću se i usmjeravaju, da bi se blagim zamasima krila ponovno uzdigle i letjele nebom; tjerane unutarnjim zakonom, stremeći za svojim ciljem u beskrajnoj daljini – u nama se može rasplamsati pradavna želja da se oslobodimo Zemljine sile teže.
    Opširnije…

  • Ovdje i sada

    Rujan 2011.

    Dudenov rječnik sinonima za ovdje i sada navodi pojmove srodnoga značenja kao što su Zemlja, zemaljski krug, zemaljski život i svijet, dakle, pojmove za ovu stranu. Živimo ovdje u prostoru i sada u vremenu. To je očito. Jer ovdje jest na ovomu mjestu – a ne tamo, sada jest u ovomu trenutku – a ne jučer ili sutra.
    Opširnije…

  • Dušin rad

    Kolovoz 2011.

    Ne bijaše li tu nešto, što me tiho čekalo – zarobljeno u vlastitoj kući?
    Tko je, odakle je došlo?

    Zurim u vrhove cipela ispod kojih klizi šljunčana staza parka.
    Sjedam na klupu.
    Kljuca nemir u meni, dugo…
    pritisak se stišava, polako…
    Tišina je u mojoj nutrini, u prostoru – poznajem ga – ali rijetko posjećujem. Utočište je i utjeha, dočekuje me, kao i uvijek, ljubazno i tiho.
    Opširnije…

  • Jedino pitanje

    Srpanj 2011.


    Mnoga nam čuda donosi život.
    S toliko mnogo neobjašnjivoga popločan je naš put.
    U nama se uvijek iznova pojavljuju pitanja
    kao što lotosov cvijet izrasta iz mulja.
    Puno pitanja zaboravimo.
    Na mnoga ne odgovorimo.
    Mnogima se ne bavimo.
    Zar odgovore ne trebamo?
    Opširnije…

  • Zašto živjeti? Najbolje je biti nerođeni

    Lipanj 2011.

    Austrijski je kritičar, novinar i autor Alfred Polgar (1873.-1955.) napisao:

    „Najbolje je biti nerođeni, kaže mudrac. Ali tko ima tu sreću?
    Komu je to već uspjelo? Među tisućama samo jednomu.“

    Misao isprva zvuči pomalo besmisleno, ali ako se u nju udubimo, može nam otkriti dublji uvid u proces rođenja, življenja, umiranja i ponovnoga rođenja. Opširnije…

  • Pola je života uređeno

    Svibanj 2011.

    Što je zajedničko oseci i plimi, mravinjaku i izborima?
    Njihova je zajednička značajka poredak (stanje uređenosti, sustavnosti u čemu…).
    Opširnije…

« Prethodni članci