Iz Predgovora

Čovječe, tko si? Odakle dolaziš? Kamo ideš? Od pojave ljudi u dijalektičkomu polju postojanja, tajanstvena sfinga ta najdublja pitanja postavlja svim putnicima na beskrajnoj stranputici kroz pustinju zemaljskoga života. Odgovori na pitanja o svijesti, životnom usmjerenju i pozvanosti odlučuju o životu i o smrti.

Bez istinskoga, živoga znanja što izvire iz izravnoga doživljavanja jedinog izvora svega bivanja i koji je istinski stvarni životni cilj, čovječanstvo je uvijek iznova osuđeno na propast u sljepilu, zabludi i obmani, tami, patnji i smrti.

U tako prijetećoj i bolnoj krizi koja prati kraj ovoga kozmičkog dana Gnoza ponovno diže svoj glas. Mnogim ljudima koji očajnički traže izlaz pokazuje put prema spasonosnoj spoznaji Boga, s velikom snagom odašilje zov prapočetka. Iz žive Božje stvarnosti iznova navješćuje čovjekovo visoko porijeklo i njegovu uzvišenu pozvanost, pokazuje i otvara prastari put spasenja onima što još imaju uši da čuju i koji su u današnjici još dobronamjerni.

Oni čija se srca još uvijek uznemiruju, zbog samostvorenoga rastrojstva i beznadne propasti svijeta i čovječanstva, oni koji iznutra prepoznaju odlučujuću neophodnost izravnoga, temeljnog životnog preokreta te se osjete pozvanima provesti ga, u dubokoj će mudrosti egipatske Pragnoze i u apsolutnosti njezinih zahtjeva, puni radosti i zahvalnosti, prepoznati blistavo svjetlo puta koji vodi prema istini i životu.

Iz Ključa za čišćenje (Poglavlje XXXV.)

Dobro je jednom potpuno svući mističnu odjeću s problema gnostičkoga postanka i jasno uvidjeti da stvarna ljudska kultura nije moguća dok se ne rodi duša i pozdravi svoga Pymandera. Tek tada se čovjek može vratiti, uzdignuti do početka istinski ljudskog i zakoračiti na put evolucije. Osobnost u mikrokozmosu može ući u apsolutnu Božju vječnost tek nakon duševnoga rođenja, pošto se transfiguracijom istrgne kristalizaciji i smrti.

Za stvarni kulturni napredak, za hod po stazi bez zastranjivanja, apsolutno je nužna duševna svijest.Ako se prisjetite rasprave o nezrelosti dijalektičkoga razuma i beskorisnosti, dapače, opasnosti dijalektičkoga pamćenja, uvidjet ćete koliko je neophodno imati novi organ koji djeluje besprijekorno.