Drage prijateljice i prijatelji,

"Crkva gorućih svjetiljki" - tako se u narodu naziva mala evangelistička crkva u Francuskoj.

U njoj se svake nedjelje navečer sakupljaju ljudi iz sela radi bogoslužja. Svaki posjetitelj sa sobom donosi uljanu svjetiljku. Svjetiljke se pale u crkvi i postavljaju na široke klupe. Tako prostor biva osvijetljen i služi se služba Bogu. Taj je običaj nastao 1550. godine.

Od tada svaki član zajednice koji ispovijeda svoju vjeru dobiva svjetiljku, koju zadržava do smrti i donosi je na svaku službu. Već 400 godina te svjetiljke prelaze iz ruke u ruku i svatko zna da će u crkvi će biti malo mračnije ako sa svojom svjetiljkom ne dođe na službu.

Ovaj lijepi običaj podsjeća na mjesto u Novom Zavjetu, gdje se također govori o svjetiljkama. Radi se o ludim i mudrim djevicama koje imaju ili nemaju dovoljno ulja da bi održale svoje svjetiljke gorućim i mogle dočekati mladoženju.

Ako promotrimo što simbolizira uljna svjetiljka zapazit ćemo da to važi i za jedno drugo svjetlo: nevidljivo svjetlo Duha. To svjetlo, kako kaže Univerzalno učenje, pojavljuje se od početka vremena da bi pomagalo palim bićima - mikrokozmosima i osvjetljavalo im mukotrpni put sve dok jednom ne budu mogli svjesno shvatiti to svjetlo i vratiti se svomu ocu.

Uvijek ponovno glasnici toga svjetla dolaze ljudima, kako bi ga zapalili poput svijetle baklje, vidljive svima koji su u stanju vidjeti.

U kršćanskoj tradiciji govorimo o Kristovu svjetlu i o Isusu koji je prije 2000 godina tim svjetlom "otvorio" ljudima novu mogućnost spasenja.

"Budite moji sljedbenici", rekao je svojim učenicima i svima onima koji su u njega vjerovali.
Biti sljedbenikom znači biti rasplamsan tim nevidljivim duhovnim svjetlom, održavati ga gorućim i tako biti svjetlom za svijet i čovječanstvo.
"Vi ste svjetlo svijeta" - trebalo bi vam se moći reći.

Tko to svjetlo u svomu srcu rasplamsa i iz njega živi postaje prosvijetljeni. Prošao je kroz novo, svjetlosno rođenje.

A kako je s nama - ljudima 21. stoljeća? Mi koji svake godine slavimo takozvani praznik svjetla. Jesmo li razumjeli nešto od te velike mogućnosti, jesmo li je iskoristili? Jesmo li iskreno uzeli upozorenje Angelusa Silesiusa iz 17. stoljeća: "Kada bi se Krist i tisuću puta rodio u Betlehemu a ne u tebi, ti bi ipak bio izgubljen"?

Postanimo svjesnima da je duhovno svjetlo - Kristovo svjetlo i danas - ovdje i sada - prisutno i čeka da ga konačno primimo. Ono nas nalazi, upravo sada, upravo danas, u ovomu trenutku.

Otvorimo svoja srca i glave da bi ono moglo u nas ući i osvijetliti nas. I budimo pri tom sjajni plamen u današnjem svijetu.

U tomu smislu svijetlo vam razdoblje žele
vaši prijatelji i prijateljice iz Lectoriuma Rosicrucianuma