"Cijeli svijet ne usuđuje se podčiniti to neznatno malo"- Lao Tse

Dragi prijatelji, drage prijateljice,

U našemu se svijetu malo često previđa, ne uzima u obzir, odnosno procjenjuje kao manje vrijedno. Veliko pak ima težinu, upada u oči, asocira na snagu. Velikim se ljudima često divimo, postavljamo ih na vodeća mjesta, pripisujemo im moć i snagu i čak ih se instinktivno bojimo. Takvi ljudi djeluju nadmoćno. Stoga je priča o Davidu i Golijatu često davala hrabrost i nadu manjima i slabijima.
U usporedbi sa svemirom, čovjek je beskrajno malen. To često zaboravljamo i smatramo se gospodarima svijeta, uvjereni da svime možemo upravljati. Promotrimo li posljedice, spoznajemo da je čovjek tu u zabludi. Dezorganizirao je prirodu, svijet, društvo i svoj vlastiti život. Tjeran željama, doveo je sebe i svijet na rub ponora.
Ipak, u svim ljudskim djelima i nastojanjima zrcali se djelovanje posebnog elementa koji je, slikovito promatrano, u usporedbi s čovjekom nevjerojatno malen. Stoga ga Rosenkreuzeri nazivaju atomom - prvobitnim atomom ili atomom iskre Duha. Smješten u središtu mikrokozmosa i povezan sa srcem čovjeka osobnosti, on zrači u naš "mali svijet" i tjera nas kroz život. Skriven opažanju svijesti, on djeluje i prožima svaki djelić našeg bića, goneći nas iz iskustva u iskustvo.
Malo se suprotstavlja velikomu. Atom iskre Duha pokreće proces, tjerajući čovjeka osobnosti i njegovu svijest na određen životni put koji vodi do nestanka prirodnoga čovjeka, transformacije do posljednjega atoma i preobražaj u duhovno-duševnoga čovjeka u kome je ruža, prvobitni atom, vječito rascvjetana.
Vjerojatno poznajete ovu priču iz Biblije: Izraelcima je prijetila opasnost od Filistinaca; Saul, kralj Židova, nije znao što učiniti, jer su Filistinci imali najvećeg i najjačeg ratnika, Golijata. Cijela je vojska drhtala pred njim.
Među Židovima je tako zavladao veliki strah. Golijat je izazvao židovsku vojsku i zatražio protivnika koji bi mu po snazi bio ravan. Ali u cijeloj židovskoj vojsci nije se našao takav, uključujući i samoga kralja
Jedino je David, mladić koji nije pripadao nijednom društvenom sloju, ostao miran i pribran. Porijeklom pastir koji je čuvao stado svojega oca, boravio je na dvoru kralja Saula i svirao za njega harfu. Na to se nadovezuju slike poznate biblijske priče. To su mitske i arhetipske slike koje nam kroz motiv rata prikazuju nadvladavanje prirodnog čovjeka i nastanak novog, duhovno-duševnoga čovjeka.
David s harfom - to su nove duševne snage iz prvobitnoga atoma. To su djelovanja iz sasvim maloga koje nastupaju da bi nadvladala veliko. To nije otvoreni sukob, u kojemu se pobjeđuje - u kome bi se uopće mogao pobijediti - Golijat. Borba i sukob - to su sredstva i metode ovoga svijeta i stoga mogu samo još više ojačati stare snage jastva. Za stvarno nadvladavanje prirodnoga čovjeka one su neprikladne.
David, duša, izabire snagu pomoću koje je čuvao i stado svoga oca. To je atomska snaga drugoga carstva. Ona Golijata napada u glavi, svetištu glave, jer tamo je duševno središte. Samo ako u sjedištu duše postane aktivna nova snaga, može se iznutra prema van slomiti i nadvladati priroda smrti. David Golijata gađa kamenom u glavu, napadajući staro duševno biće, čime izaziva promjenu temeljnih, jezgrenih snaga u čovjeku. Golijat pada; David ga obezglavljuje. Ta slika prikazuje čovjeka koji je dobio novu svijest. Nova ga duša tada može voditi na putu iz ovoga svijeta prema Novoj zemlji.
Da li je David u nama već djelotvoran?

Vaši prijateljice i prijatelji iz Lectoriuma Rosicrucianuma