Lipanj 2010
Izdigni se iznad vremena


„Što je ispod, nalik je onome iznad, i što je gore, nalik je onome dolje, da bi čudo jedinstva bilo ispunjeno.“                                                  

Tabula Smaragdina

 
Dragi prijateljice i prijatelji,

U obliku velike bijele školjke južnoga oceana možemo prepoznati zapjenjeni morski val, kao da se more kristaliziralo u školjci.

U krošnji stabla kruške, kao i u njegovim korijenima, prepoznajemo oblik njegova ploda.

U kapima rose zrcale se vlati trave na kojima se nalaze.

Iz sjemenke se razvija mlado drvo jabuke sa svojim cvjetovima s pet latica, a kasnije otkrivamo peterokrako srce ploda.

Ovdje na zemlji uvijek iznova nailazimo na peterostrukost kao usporedbu s višim stanjem postojanja – pentagram zvijezde Betlehema, novog čovjeka ispruženih ruku i nogu u pećini Betlehema, kako ga je i Leonardo da Vinci prikazao.

U našemu srcu nalazi se ružin pupoljak, kraljevstvo Božje – da, sama vječnost je skrivena tamo.

U nama, u malomu, je latentno veliko, koje tjera na očitovanje.

 
Sve je u postajanju.

„Ako si još malo pažljiv, o Hermesu, sigurno ćeš razumjeti da Bog ima samo jedan cilj, naime da dozove u postojanje sve, sve što je u postajanju, sve što je nekada u prošlosti postojalo, sve što će jednom postati.“

Druga knjiga Pimandera Hermesu, stih 53

 

Voljeni je život. On je ljepota, on je dobrota, on je Bog.“

Druga knjiga Pimandera Hermesu, stih 54

 

On se očituje kao Sunce za vedra sunčeva dana.
On raste poput nježne ružice.
On kristalizira iz vibrirajućeg života ametista.
On se razotkriva poput leptira.
On se obrušava poput leda ili tuče.
On nastaje kao orkan koji iznova čisti zrak i eter.
On prolazi kao led koji se topi.
On zri poput čovjeka tijekom dugog puta kroz zemaljski životni ciklus.
On se povezuje kao kapljica vode s morem.
On cvjeta kao čovjek koji je gladan i željan ispunjenja.
On odlazi poput kulture nakon svoga vrhunca.
On je stalna promjena i razvoj.
Tko je taj „on“ koji dopušta sve?

 
To je snaga, to je ljubav Božja koja sav život tjera naprijed većemu osvješćivanju.

Kada doživimo spoznaju, onda u sebi, kao i u drugim bićima, u braći i sestrama, u životinjama, biljkama i mineralima, osjećamo božansko porijeklo i izvor svega postojanja. Više ne djelujemo samovoljno, suprotno božanskomu planu i stvaranju, nego u čudu i tišini promatramo. Sami postajemo ljubav.

Sva životna carstva čekaju na taj preobražaj čovjeka. Sve čeka na naš dalji razvoj, dok se jednoga dana očitovanja ne spoznamo, dok se ne prepoznamo u Bogu.

 
„Rasti do neizmjerne veličine, nadrasti sva tijela, uzdigni se iznad vremena, postani vječnost. Tada ćeš razumjeti Boga.“

Druga knjiga Pimandera Hermesu, stih 79

 
 
U srdačnoj povezanosti pozdravljaju vas

Vaši prijateljice i prijatelji iz Međunarodne Škole Zlatnog Ružina Križa

 

Prethodna pisma
Svibanj 2010
Travanj 2010
Ožujak 2010
Veljača 2010

© 1996-2010  Lectorium Rosicrucianum