Orao

Danju oblake preoblikuje tkanjem!
Noću međ’ vojskama zvijezda žarećih živi.
Strunom čistom prema gore prodirući
Ti pjevati ćeš muziku vječnu. 
(J.V. Goethe: Orao s lirom prema gore stremi)

Već je u ranim razvijenim kulturama orao, kralj ptica, imao bogatu simboliku višestrukog značenja. Uglavnom dodjeljivana su mu značenja poput sunca i svjetlosti. U narodnom vjerovanju, mitovima i literaturi pridaju mu se mnoga svojstva: kraljevska moć, jačina i moć čaranja, hrabrost i pronicljivost ali, također i nemilosrdnost, okrutnost i osvetoljubiva nasilnost. Kao onaj koji uništava zmije i zmajeve, orao je izvršitelj božanskog duha i simbol pobjede svjetla nad silama mraka.
U najstarijem zapisanom indijskom svjedočanstvu Rigvedi orao se pojavljuje kao čudesna ptica Garuda, koja blista poput zračećih plamenova i koja je brza poput svjetlosti. Svojim moćnim krilima ona može zaustaviti okretanje svjetova, a Višna s njom izvojeva svoje pobjede nad zlim demonima. Američki Indijanci orla obožavaju kao kozmički simbol, oličenje svjetlosti i neba.

Astecima je predstavljao samo Sunce. Narodi starog doba i Germani cijene ga kao pticu koja proriče sreću. Kod Grka je orao bio Zeusov duh. Umjetnici starog Orijenta bili su inspirirani pticom kraljeva i bogova za nebrojena djela. O tome svjedoče mramorni reljefi, slike na vazama, raznim upotrebnim i ukrasnim predmetima te kovani novac. U novije vrijeme orao zadržava svoje značenje.

U univerzalnom učenju orao – biće moćnih krila u nebeskom plavetnilu Duha (Aeppli) pojavljuje se kao simbol duhovne duše i života, a njegov je znak petokraka zvijezda. I u Svetom pismu se više puta spominje, npr. u Ivanovom Otkrivenju (4, 6-7): „I pred prijestoljem bješe stakleno more slično kristalu; a posred prijestolla i oko prijestolja četiri živa bića puna očiju sprijeda i straga. I prvo živo bića bješe kao lav, a drugo živo biće bješe kao orao koji leti.„
Ta su četiri bića četiri elementa kojima se izražava potpuno stvaranje. Iz njih je sastavljena Sfinga, simbol novog besmrtnog čovjeka koji je postao jedno sa Ozirisom. Lav predstavlja novi život, tele u duhovnom smislu odgovara biku, naime, novoj materijalnosti, životinja sa ljudskim licem odgovara Vodenjaku, novom mišljenju, dok je orao duhovni aspekt Škorpiona, kojeg obilježava ključna riječ regeneracija, što znači i obnovu i ponovno nastajanje, a što nas, ispravno shvaćeno, treba naučiti postojanju u novom svjetlu, u obnovljenoj svijesti.

U bajkama i narodnim pričama često do izražaja dolazi dvostruki aspekt te kraljevske ptice; kao prijatelj orao, pomažući u nevolji, ukazuje na put, dok kao neprijatelj, budući da njegove zakone ne poštuju, simbolizira nemilosrdnu, osvetoljubivu snagu koja uzrokuje propast.

Prometej

Kao takav orao se prikazuje i u grčkoj priči o Prometeju. Titanov sin Prometej stvorio je ljude po slici Bogova, udahnuo im je božansku iskru te donio vatru sunčanih kočija. Prometej se na to odvažio, jer nije vjerovao u Zeusovo sveznanje, pokušavaći time prevariti oca bogova. Za kaznu, Hefest, bog vatre, okovao je besmrtnog Prometeja na liticu, ostavivši ga izloženog gladi, žeđi, žegi i hladnoći. Godinama mu je Zeus slao svoga orla. Svakog dana orao je jeo Prometejevu jetru, koja bi preko noći ponovo narasla. Tako je Prometej trpeo nepresanu bol iz koje ga je izbavio tek Herkul, smrtni čovek, usmrtivši orla svojojm strijelom i oslobodivši Prometeja okova. Iako su njegovi okovi bili pokidani, morao je nositi otkinutu kariku s komadićem stijene za koju je bio prikovan da ga podsjeća na Zeusovu presudu i pretrpljenu muku. 
Prometej se bio ogriješio o božanske zakone. Stoga mu bijahu oduzeti snaga i dostojanstvo njegove prvobitne prirode. Tako se slab i bespomoćan našao sputan u materijalnom tijelu, ušavši u ciklus ponovnoga rađanja i smrti. Taj ciklus simbolizira jetra, porta vitalne snage: orao je izjeda, dok noću ona ponovo raste. Za palog, besmrtnog čovjeka, pošto je njegovo biće ne može više asimilirati, orao, zrak Duha, mijenja se od donositelja svjetla i nositelja božanske mudrosti u razarajuću vatru.

Nakon beskrajno dugo vremena, Prometeju u pomoć dolazi Herkul, duševni čovjek koji ide putem samonadvladavanja. Tek tada orao može biti ubijen „strijelom koja nikada ne promašuje cilj“, što znači ukidanje djelovanja načela osvete.

To smo svjetlosno načelo osvete svi imali priliku doživjeti. Možemo ga poistovjetiti sa Hehovinim krilima čije udarce osjećaju svi koji idu putem samovolje. Za njih svjetlo postaje karmički zakon, sudac. Ono ukazuje na put oslobađanja i ispravlja sva odstupanja. Smrću i bolom, uvijek se ponovno stvara mogućnost za obnovu, za pronalaženje puta oslobođenja. Čim mi pozitivno reagiramo na djelovanje svjetla, ono se počinje mijenjati u spasitelja. Tada u nama mogu rasti orlova krila.

Kristijan Rozenkrojc, orao se uspinje

Jan van Rajkenborg u komentaru trećeg dana Alkemijskog vjenčanja Kristijana Rozenkrojca piše: „Orao, kralj zraka, zbog toga je, kao simbol vladar nad elementom zraka, nad vitalnim elementom koji je preko potreban svakom stvoru.“ Alkemijsko vjenčanje spominje da je: „…orao prisutan u univerzalnom živom tijelu, u riznici spasenja, gdje je također simbol vitalne supstance koja je svakom kandidatu gnostičkih misterija neophodna da bi mogao živjeti u univerzalnom živom tijelu. Tu vitalnu supstancu u Školi uobičajeno nazivamo gnozom. Gnoza je ono što je potrebno vašim dušama, vašem duševnom stanju, ponovnom rođenju vaše duše. To je atmosfera univerzalnog živog tijela, atmosfera koju svi moramo naučiti koristiti i iz nje živjeti. Kada nam to pođe za rukom, i to na putu samopredaje, tada je naša duša spremna ući u univerzalno živo tijelo te potpuno mikrokozmički i egzistencijalno živjeti u njemu. Tada vi u živom tijelu rastete i poput orla postajete vladarom novog elementa, iz kojeg morate živjeti u potpunosti. Iz toga proizlazi da je orao simbol nove duše i novoga života.“

Da biste se mogli uspinjati u atmosferi živoga tijela, potrebni su novo rođenje i novi rast. Da biste mogli letjeti s orlom, morate nadvladati gravitacijsku silu prirode. Duša se mora promjeniti od zmije koje puzi u prašini do orla. U tu svrhu služe stupnjevi učeništva, čiji se blistavi cilj pokazuje u simbolici Merkurovog štapa, u kojem su zmija i orao postali jedno. 
Gospođa Blavacki u „Glasu tišine“ opisuje srž tog puta rječima: „Kada želiš dosegnuti spoznaju sveličnosti, prvo moraš upoznati svoju istinsku ličnost. Da bi dospio do spoznaje svoje ličnosti, svoje jastvo moraš žrtvovati nejastvu, a postojanje nepostojanju. Tada možeš pronaći mir među krilima velike ptice. Oh, kako je sladak taj mir među krilima onoga što ni umire niti se rađa, već je božansko u vječnosti! Ako želiš znati, vini se na pticu života!“

CAPTCHA
Diese Sicherheitsfrage überprüft, ob Sie ein menschlicher Besucher sind und verhindert automatisches Spamming.
Image CAPTCHA
Unesite kod sa slike.