Jedno se kreće :: Lectorium Rosicrucianum

Jedno se kreće

Zakon je sudbinski da svi sebe iskuse
I kad se tišina vrati, da također neki jezik bude.

Iz „Svetkovina mira“ Friedricha Hölderlina

Živjeti u aktualnom dobu znači nastavljati s promjenama i inovacijama. S tim ruku pod ruku idu i nesigurnost i strahovi.
Što nas čeka? Hoćemo li stići kući?

Svaka generacija promatra svoje vrijeme na sasvim poseban način. Godine 1802. pisao je njemački mistik Karl von Eckartshausen (1752-1803):
Za spokojne i tihe promatrače nijedno stoljeće nije neobičnijenije od našega. Posvuda vrenje, u duhu i u srcima ljudi. Svuda borba svjetla i tame, borba mrtvih ideja sa živima idejama, borba umiruće, nemoćne volje sa živom, djelotvornom snagom, rat čovjeka životinje protiv Duhovnog čovjeka koji dolazi.
Citat iz Oblaka iznad svetišta (Die Wolke über dem Heiligtum).

Moglo bi se reći da ove riječi daleko bolje odgovaraju našemu vremenu.
Doživljavamo kako se ukidaju postojeće strukture i nestaje dosadašnje sigurnosti: na primjer u braku, obitelji, prijateljstvima i socijalnim vezama.
Posvuda vrenje, kako u duhu tako i u srcima ljudi.
Stvorio se veliki luk napetosti: na jednom je kraju odbačen i na samoga sebe upućen pojedinac, a na drugom globalna Cjelina.
Globalizacija je velika parola našega vremena. Izgradile su se globalne koncentracije moći, neke od njih iskorištavaju prirodna carstva i ljude širom svijeta.
Ali Globalno sadrži i pozitivan pogled u budućnost.
Spoznaja da se međusobno sve prožima, omogućuje integrirano mišljenje, humanističko razmišljanje.
Tomu pripada impuls traganja za zajedničkom jezgrom religija. Tomu pripada spoznaja da se spiritualni i znanstveni uvidi međusobno nadopunjuju.

Globalizacija i individualizacija imaju nešto zajedničko: obje sadrže nedjeljivu Cjelinu. Latinska riječ individuum znači nedjeljiv. Pojedinac je Cjelovitost, u njemu se zrcali sveobuhvatna Cjelovitost.
Tako se može reći da Jedno, Cjelina, danas naglašeno dolazi do izražaja.
Na Faustovsko pitanje, „što svijet u njegovoj najdubljoj biti drži na okupu“, može se odgovoriti u smislu mistike i Gnoze. To je ljubav, ljubav kao duhovna djelotvornost, koja održava kako pojedinca tako i našu Zemlju. Krenuvši s druge polazne točke fizičari su danas stigli do pretpostavke da se naš svijet temelji na informacijskom polju koje možemo nazvati duhovnim.

Zašto onda postoji takav kaos na Zemlji, ako Jedno upućuje na Cjelinu?
Svatko od nas razlikuje se od onog drugog. Jedno pokazuje svoje bogatstvo u mnoštvu. Zadaăa je svake svijesti da u svojemu razvoju jednom spozna Jedno, koje leži u osnovi njegovog postojanja. Tko uistinu želi znati tko je, jednoga će dana dostići Jedno. Tada će moći pozdraviti svako stvorenje kao „brata i sestru“.
Jedno je Tišina, iz naše točke gledišta – Vakuum, Praznina. Pred tom Tišinom zastajemo ustuknuvši.
Ona nam se čini kao jedno prijeteće Ništavilo. Često nas dotiče, ali ju ubrzo ispunimo bukom, stresom, svađom – i „dešavanjima“.

Tišina, Jedno, sve to dozvoljava. „Zakon je sudbinski da svi sebe iskuse,“ kaže Hölderlin. Mi preživljavamo toliko dugo – tišina koja se približava dovodi stres do točke ključanja – dok god ne doživimo dovoljno iskustava. Tada smo u stanju, možda oklijevajući i tragateljski, suočiti se s Jednim.

Grčka mitologija govori o Prometeju, polubogu, koga je vrhovni bog Zeus prikovao za stijenu. U tome se krije jedan misterij čovjeka.
Božansko, polubog, vezano je za „stijene“ našeg zemaljskog, materijalnog postojanja. Zatočeno je u našoj najdubljoj nutrini zato što mi imamo vlastitu volju. Ne slušamo glas Univezalnog koje proističe iz njega, „Glas Tišine“.
Ali tišina se danas izdiže snažnije nego u prošlim vremenima. Ako smo spremni za njen dodir, ili ako u nju stupimo, vrijednosti se mijenjaju. Borba protiv Različitosti – protiv druge vjere, drugačijeg razmišljanja, prestaje. Jedno se prikazuje na licima svih božanstava kojima se ljudi mole, a zna i Nirvanu budista isto kao i plamenu vjeroispovijest ateista, daruje znanstvenicima intuiciju, pokazuje se u svakome čovjeku, svakoj životinji, svakoj biljci. Jedno će pojave života transformirati u sve višim razinama, nakon što ste prošli kroz iskustva prethodnih razina. Ono vas gura na jedan veliki luk razvoja koji vodi do njega samog. Ali se to ne događa automatski.

Mi kao ljudi imamo sposobnost razmišljanja, osjećanja i htijenja. Zato smo određeni da sudjelujemo u događanjima, u kretanju Jednog u njegovom stvaranju. Kada osjetimo božansko koje živi u svima nama, koje iz transcendentnog utječe na prirodne pojave, tada možemo pokušati slijediti njegovu volju. Tek tada nam uspjeva preobraziti se iz naše sadašnje prirode u jednu drugu.
U pjesmi „Svetkovina mira“ Hölderlin opisuje pripreme za dolazak transcendentnog. Navratit će u svoju „kuću“, u svoje „inozemstvo“, što bi se reklo. Naša je dužnost pripremiti se na to.

I nek soj naš na počinak ne pođe
dok svi vi obećani,
svi vi besmrtnici
u domu našem ne budete
da biste nam o svom govorili nebu.

Dar koji smo primili od Jednog intuitivno je razumijevanje našeg postojanja i naše zadaće.