Svjetlo na putu – put prema svjetlu

lanterna i svijećaŠto nas stavlja u položaj da idemo putem svjetla – putem prema svjetlu – na vlastiti način?

Tragatelj se susreće s mnogim, djelomično čudnim idejama, savjetima u najboljoj namjeri i određenim pravilima ponašanja. Često su oni proizašli iz djelovanja velikih učitelja čovječanstva čija su ih iskustva vodila prema odgovarajućemu životnom držanju u skladu s putem.

Vrlo jednostavan, osvježavajući i nedogmatski odgovor na pitanje koje smo postavili na početku sadrži legenda Selme Lagerlöf: “Svjetlosni plamen”.

Tu se radi o grubom, egoističnom i naizgled nepopravljivu čovjeku, koji u križarskom pohodu ide prema Jeruzalemu da bi “sveti grob” oslobodio od vladavine “nevjernika”. Kao posebno odlikovanje za svoje junaštvo smije zapaliti svijeću na tom grobu.

Jedna “luda” daje mu ideju da tu svijeću odnese kući. I tako donosi odluku da obavi tu gotovo nemoguću zadaću.
Njegova odlučnost i put koji stoga mora proći zahtijevaju od njega potpunu pažnju i stalnu usmjerenost. Svjetlosni plamen ne smije se ugasiti! Vlastito dobro i osobni ciljevi povlače se u pozadinu pred tom, za njega odjednom – tako svetom zadaćom. Pokazuje se da se put toga čovjeka potpuno mijenja s plamenom, iznutra ga preobražava i čini od njega podesnoga slugu…

Dok god se naša ja-svijest prolazne, građanske osobnosti – gura u prvi plan, naša će se potraga i postignuće uvijek “gušiti” u prolaznoj egzistenciji.

Ako pak u središte stavimo svoje istinsko neprolazno sebstvo, “Svjetlo svjetla”, “Jeruzalem”, “Sveti grad mira”, tada će se promijeniti naše cjelokupno usmjerenje.

Naše životno držanje pratit će zahtjeve, koji skrivenomu svjetlosnom plamenu daruju zaštitu i hranu. Tada možemo napustiti stare putove, predati stare obrasce mišljenja i življenja.

Iskustva, nasljeđe naših prethodnika na tomu putu mogu postati velikom pomoći za nas i uštedjeti nam iscrpljujuće lutanje stranputicama.

Ali na početku je uvijek samo jedno, jednostavno – ono što nam je zajedničko s pionirima i istovremeno nam daje samoautoritet – premjestiti životno težište na istinsko sebstvo – naše unutarnje svjetlo.