Ovdje i sada

Dudenov rječnik sinonima za ovdje i sada navodi pojmove srodnoga značenja kao što su Zemlja, zemaljski krug, zemaljski život i svijet, dakle, pojmove za ovu stranu. Živimo ovdje u prostoru i sada u vremenu. To je očito. Jer, ovdje jest na ovomu mjestu – a ne tamo, sada jest u ovomu trenutku – a ne jučer ili sutra.
Na prvi pogled izgleda sve jasno. Ali kako bismo onda trebali shvatiti zahtjev „živi ovdje i sada“? Gdje bi inače sada mogli biti nego ovdje?

Međutim, kako stvari stoje s prisutnošću naših misli?
Kreću li se i one u sadašnjosti? Jesmo li samo tjelesno nazočni, ili živimo i duhom nazočni?

Upozorenje o važnosti budnog opažanja svakoga trenutka, uvijek iznova nalazimo u različitim kulturama – pa tako i u priči o budističkomu redovniku, koji bježi pred tigrom.

Potjeran do ponora, čvrsto se uhvati za grmić i nato se pokuša spustiti niz kosinu. Ali odjednom vidje, da ne samo iznad njega, nego i ispod njega čeka gladan tigar, s razjapljenim čeljustima. U toj bezizlaznoj situaciji – u kojoj se još i tomu grmiću, za koji se držao, počelo pojavljivati korijenje – ugleda pokraj sebe prekrasnu zrelu jagodu. Ubere ju i uzbuđeno se počasti.

Ta jedva razumljiva reakcija toga čovjeka može nam pokazati nešto o značenju trenutka “ovdje i sada“. Promatran sam za sebe, taj trenutak izgleda bezopasan.
Prije njega smo uhvaćeni sjećanjima iz naše prošlosti (ovdje: bijeg od tigra) i našim strahom od budućnosti (ovdje: tigar koji vreba).
Naprotiv, sadašnji se trenutak može prije svega doživjeti kao neutralan. Često i osobe s takozvanim iskustvima bliske smrti govore da su se u tim situacijama osjećali iznenađujuće mirno. U takvim trenutcima oni su se neizbježno usredotočili – na sada i ovdje. Prošlost i budućnost privremeno su izgledale beznačajnima.

I mi se možemo približiti ovdje i sada u posve uobičajenim situacijama. Naime, tada, kada živimo u skladu duha i tijela, duše. To je slučaj kada npr. pri jelu mislimo na jelo, tokom rada na rad, a prilikom slušanja – na slušanje.

Ali koliko često pri našim aktivnostima naše misli ne borave tu, nego kruže u prošlosti ili “vrte filmove” za budućnost ispunjene željama, slikama i ponavljanjem? Tek kada dnevni tok naših misli s lakoćom prati red, uzrok naše patnje i našega straha od budućnosti se može ukloniti.

Onda se može dogoditi da se i mi prisutno ponašamo pri neočekivanim susretima u svakodnevnomu životu. Možda pritom doživimo ono što je i redovnik u našoj kratkoj priči iskusio s jagodom i što majstor Eckhart ističe kao bitno:

„Najvažniji je trenutak uvijek sadašnjost, najznačajniji je čovjek uvijek onaj koji upravo stoji pokraj tebe, najvažniji je čin uvijek ljubav.“

CAPTCHA
Diese Sicherheitsfrage überprüft, ob Sie ein menschlicher Besucher sind und verhindert automatisches Spamming.
Image CAPTCHA
Unesite kod sa slike.