Zov svjetskog srca :: Lectorium Rosicrucianum

Zov svjetskog srca

Neka ruže cvjetaju na tvom križu

Društvo Ružina križa
Ger Westenberg

Znanost vjeruje da je Zemlja stara oko 5 milijardi godina. Teško zamisliv broj, pogotovo ako shvatima da je u toj davnoj prošlosti ljudsko biće kao djevičanski duh, iskonski duh, bio odvojen od svog Stvoritelja. Tada smo imali božiju svijest, ali ne samo-svijest. Ideja je bila da dobijemo tu samo-svijest. Da bi se to dogodilo, bilo je neophodno još dublje sići u materiju stvrdnjavajuće površine Zemlje. Rezultat je bio postupni gubitak naše božanske svijestii našeg osjećaja jedinstva, kao i ideja da smo božija bića. U stvari, danas smo se toliko udaljili od našeg izvora, da mislimo da je naš zemaljski život, u fizičkom tijelu, naš stvarni život.

Kada smo započeli naše putovanje u toj davnoj prošlosti, nismo bili sami kao ljudski val. Drugi životni valovi su nam prethodili, kao anđeli i arkanđeli. Iza nas su stvoreni drugi životni valovi, kao životinje, biljke i minerali. Nekoć smo i mi bili kao minerali, biljke i životinje, kao što smo sada homonoidni.

Tek smo na pola puta našeg razvoja, jer ćemo jednoga dana biti kao anđeli i arkanđeli, i na kraju ujedinjeni s Bogom, i tada posjedovati samo-svijest. Tada ćemo biti božanski, ali za sada to je daleka budućnost.

Osim našeg grubotvarnog tijela mi imamo i finotvarno, koje nazivamo vitalno tijelo, a drugi “eterično tijelo”. U 1 Kor. 15:44-50, Pavao kaže da imamo prirodno tijelo i duhovno tijelo. Na grčkom to se zove “soma psychicon”, što znači duševno tijelo. Tako u Bibliji čitamo da ljudsko biće ima fizičko tijelo, i duševno tijelo. Malo dalje, Pavao kaže da je prvi čovjek od zemlje, čovjek od praha, a drugi je od nebesa. I konačno u stihu 50, da meso i krv ne mogu baštiniti “kraljevstvo božje”. To znači da ćemo morati naučiti djelovati u tom duševnom tijelu.

Da bi to razumjeli, najprije moramo razmotriti sastav ljudskog bića.

Ružokrižari uče da je čovjek složeno biće. On je trostruki duh, nazvan božji duh, životni duh i ljudski duh ili ego, sa trostrukim tijelom. Prvo je fizičko tijelo, sastavljeno od čvrstih čestica, tekućina i plinova materijalnog svijeta. To je vidljivi instrument koje duh koristi da se kreće i izražava u materijalnom svijetu.

Drugo je vitalno tijelo, sastavljeno od etera. Ono obuhvaća vidljivo fizičko tijelo. Ovo eteričko tijelo, koje se proteže na oko četiri centimetra oko našeg fizičkog tijela, prima životodajnu solarnu energiju kroz slezenu, i brine se o funkcijama primanja, rasta i rađanja.

Treće, ljudsko tijelo ima tijelo želja koje tvori našu osjećajnu prirodu. Ono obuhvaća oba, i fizičko i vitalno tijelo. Ima ovalni oblik i proširuje se oko četrdeset centimetara izvan našeg fizičkog tijela. Tijelo želja sadrži osjetilne centre koji, nakon što se pravilno razviju, čine instrumente kojima osoba opaža u svijetu želja.

Sadrži i razum, zrcalo koje odražava duhovni svijet i omogućuje duhu da prenosi svoje naredbe u misli i riječi. To je veza između duha i tri već spomenuta tijela. Trenutno je još uvijek jedan neoblikovani oblak, ali na kraju će biti opremljen jednako kao i stala tri ljudska tijela.

Ego ili Ja trostruki duh, koji se koristi od ovih tijela da sakuplja iskustva u školi života i pretvara ih u moć duše.

Zemlja nije beživotna gruda materije koja se slučajno kreće kroz atmosferu. Ona je vidljivo tijelo uzvišenog bića koje Platon naziva duša svijeta a Ružokrižari duh zemlje ili Krist. Spustili smo se u dolinu materije, te je za naše dobro bilo neophodno da Krist uđe u zemlju da nam otuda pomogne.
Dok god je on vezan za Zemlju, on za nas pati, čekajući dan svog oslobođenja, kada nam više ne bude trebala gusta atmosfera koju sada trebamo. Hoćemo li ubrzati ili odgoditi taj dan, ovisi o nama.

Svakoga Božića, Krist se rađa ponovno u zemlji da se vrati u svoje prebivalište – nebesa – za vrijeme Uskrsa, kada Sunce prelazi ekvator.

Da bi smo mogli susresti Krista na nebu po njegovom povratku, najprije moramo razviti naše duševno tijelo. To duševno tijelo, s kojim možemo svjesno raditi u duhovnom svijetu, sastoji se od dva viša etera vitalnog tijela. Oni se razvijaju, kako kaže Biblija, slijedeći Krista. Kratko i jasno, razvija se ljubav prema bližnjima i pomaganja svima koje susrećemo na našem životnom putu. To je simbolizirano znakom Vodenjaka i njegovim oponentom Lavom. Lavlji tip je usmjeren na sebe, Vodenjak je usmjeren na druge. Lav se stavlja u središte, Vodenjak ostaje u pozadini. Kada Krist kaže da se mora roditi u našim srcima, to pripada Lavu, što znači da se dva suprotna znaka moraju sjediniti.

Proteklih dvije tisuće godina, Sunce, sa svojim retrogradnim kretanjem, prošlo je kroz znak Riba, sa Djevicom kao suprotnim znakom. Znak Ovna, sa svojim oponentom Vagom, je završavalo prilikom dolaska Krista. Zato Krist govori da je janje, i da se zakon, simboliziran vagom, mora realizirati u nama. U to vrijeme Krist predstavlja vrijeme Riba, svojim čudom sa dvije Ribe i simbolom Djevice koja drži sedam klipova kukuruza i sedam kruhova u svojim rukama da nahrani mnoštvo s njima. Isus je rođen u Betlehemu, što znači, Kuća kruha.

Ove simbole vidimo tijekom nastanka Kršćanske crkve. Biskupi su nosili i još uvijek nose riblju glavu – mitru – na svojim glavama i pastirski štap u ruci. To pokazuje prijelaz iz znaka Ovna u znak Riba. Petkom se jede riba. Dvanaesta kuća je u Ribama što znači odvajanje od svijeta. Svećenici su počeli živjeti u samostanima, i trebali su živjeti čedno poput djevica. Na ulazu u crkvu, nalazi se bazen sa svetom vodom, po mogućnosti napunjen magnetiziranom vodom, koju vjernik stavlja na svoje čelo iznad korjena nosa, gdje je smješten ljudski duh. Na taj način on pokazuje svoju pripadnost crkvi.

Lav je samosvjestan, ide svojim putem i ne želi da mu drugi govore što uraditi. Zato crkva u sadašnjem obliku ne može više funkcionirati.

Podsvjesno, ljudi osjećaju dolazak doba Vodenjaka i žele iskusiti kršćansku vjeru na drugi način. Iduće dvije tisuće godina, ljudi će, na način Vodenjaka, htjeti ispovjedati Krščanstvo potpuno svjesno i primjenjivati ga u vidu nesebičnog služenja i ljubavi, bez poštivanja osoba.

Put prema Kristu je uzlazni put. Ostavili smo našu involuciju, a pred nama je naša evolucija. Moramo naučiti da su materijalne vrijednosti relativne i da financijske krize, koje svijet trenutno proživljava, to čine vrlo očitim. Svakodnevni osoba prati taj uzlazni put koji se može simbolički vidjeti kao put prema vrhu planine.

Ali postoji i prečica na tom putu. To je put inicijacije, težak put predstavljen kaducejem. Dvije zmije pokazuju zavijeni put involucije i evolucije, dok ravni štap simbolizira stazu inicijacije.

Bratstvo Ružina križa je pripremna škola Reda Ružina križa koji pripada Manjim misterijama. Na zemlji ima sedam škola reda Manjih misterija, te pet Viših misterija. Samo oni koji prođu Manje misterije mogu biti primljeni u red Viših misterija. Kao što je rečeno, Ružin križ je jedna od sedam redova Manjih misterija. Naročito je namjenjen zapadnjacima. Ostalih šest su namjenjeni istočnim i južnim nacijama. U svojim napisima, Bratstvo ružina križa barata pitanjem kako će to obnovljeno Kršćanstvo izgledati i pokazati onima koji to traže, kako ući na put inicijacije.

Pripremna škola Reda Ružina križa vodit će kandidata, nakon prvih devet inicijacija, omogućujući mu da razvije duševno tijelo ili soma psychicon, jer je jedino sa tim tijelom moguće uzdići sebe “u oblake”, u duhovne svjetove. Dakle, ta zlatna vjenčanica nam treba ako “želimo susresti Krista u oblacima”, kako kaže Pavao. Kroz put inicijacije, učimo kako svjesno funkcionirati u duhovnom svijetu. Zatim će također biti jasno da prva inicijacija uči kandidata kako preusmjeriti sakupljenu energiju u dinamičku snagu. To ne uključuje izvanjske ceremonije, jer se inicijacija odvija na duhovnom nivou, kako je istaknuo Heindel.

Put našeg razvoja je vrlo dug i prijete nam mnoge opasnosti. Zato se Starija braća nadaju da ćemo mi, kao što su i oni, završiti taj put. Zato zaključuju svoju službu u duhovnom Hramu molitvom: “neka ruže cvatu na tvom križu”. Ta molitva se koristi i za završetak službe u centrima Bratstva.

Molitva

Ne tražim više svjetla, o Gospode,
Već oči da vide što je;
Niti slađe pjesme, već uši da čuju
Ove melodije:

Niti više snage, već kako da koristim
Snagu koju posjedujem:
Niti više ljubavi, već vještinu da preokrenem
Mrštenje na poljubac:

Niti više sreće, već kako osjetiti
Njegovu milostivu prisutnost blizu,
Da dam drugima sve što imam
Od hrabrosti i veselja.

Niti druge darove, dragi Bože, ja tražim,
Već samo osjet da vidim
Kako najbolje koristiti ove dragocjene darove
Koje si mi darovao.

Daj da pobjedim sve strahove,
Da spoznam sve blažene radosti;
Da bi bio prijatelj kakav želim,
Da govorim istinu koju znam.

Da volim čistoću, da tražim dobro
Da uzdignem svom svojom moći
Sve duše da borave u harmoniji
U savršenom svjetlu slobode.

Florence May Holbrook