Voda života i živa voda :: Lectorium Rosicrucianum

Voda života i živa voda

živa vodaKada danas promatramo naš plavi planet iz svemira, vidimo ogromnu količinu vode. Voda nije karakteristična samo za Zemlju. I na ostalim se planetima Sunčeva sustava nalazi ili se nalazila voda. Najviše je vode u Saturnovim prstenima u vidu leda, približno 20-30 puta veća količina nego na Zemlji.

Ali što je voda?
I za znanost ta je tvar još uvijek misterij. Bez vode nema života, izreka je koju često ponavljamo. Uistinu, voda je element, kao medij posrednik, bez kojega bi naš život bio nezamisliv.

Voda se javlja u tekućem stanju, čvrstom u vidu leda te plinovitom u vidu pare.
Iz ta tri agregatna stanja dalje proizlaze razni procesi pretvorbe i pročišćavanja koje nalazimo u prirodi.

Čovjek se u svojem materijalnom očitovanju sastoji od preko 70% vode. U svim procesima razmjene tvari voda igra ulogu od životnog značaja. Bez vode, život u obliku koji poznajemo jednostavno nije moguć. Stoga je pojam “voda života” sam po sebi razumljiv.

Ali voda nema značajnu ulogu u održavanju života samo na materijalnoj, kemijskoj razini. Nedavno je otkriveno je da je voda također “glasnik”, posrednik između izvora informacija, odnosno pošiljaoca i primatelja.

Japanac Masaru Emoto proteklih je godina intenzivno istraživao vodu. Pri tomu je vodu promatrao kao prenosioca informacija i pokušao je informaciju koju ona sadrži učiniti vidljivom. Kada neki element prelazi iz tekućeg u čvrsto stanje, dolazi do kristalizacije koja postojeću vezu očvršćuje.

Emoto je vodu pod određenim uvjetima prevodio u čvrsto agregatno stanje i tako stvarao kristale leda, nazivajući ih vodenim kristalima. Pri tomu su kristali poprimali različite oblike.

Istraživao je vodu iz različitih ljekovitih izvora i razne druge vrste vode. Rezultati su bili zapanjujući.

Mnogi kristali iz vodenih izvora imali su prekrasnu skladnu strukturu. Nasuprot tomu kristali vode iz vodovoda često su imali nepravilne i ni blizu tako lijepe oblike.

Pozitivna iskustva s izvorskom vodom bila su poznata i prije ovog otkrića.
Emoto je u svojim istraživanjima otišao i korak dalje.
Pokušao je utjecati na informaciju koja vodi do stvaranja kristala.

Puštao je uzorcima vode različite vrste glazbe, koristio posude s natpisima i usmjereno mišljenje te na taj način nastojao utjecati na sadržanu informaciju.
Disharmonična glazba vodila je nastajanju nepravilnih, neuređenih kristala, dok je ugodna glazba utjecala na stvaranje skladnih i pravilnih kristalnih struktura.

Sličan učinak imali su i pozitivni natpisi i pozitivne misli.

Prema tomu voda je nositelj informacije, medij koji uistinu omogućuje život i može pozitivno na njega utjecati.

Ako si predočimo čovjeka koji se poglavito sastoji od vode, bit će nam jasno je da je on veliki primatelj i nositelj informacija.

Sada bismo se mogli pitati odakle dolaze informacije koje utječu na vodeni dio našega tijela.

U informacijskim pismima govori se o aurskomu biću koje okružuje čovjeka. Sve informacije iz proteklih života ondje su pohranjene i očituju se u vidu naše karme. Za života neprestano primamo te informacije. Osim toga, tu je i okolna atmosfera s mnogim različitim vibracijama koje nam također neprekidno prenose informacije. I na kraju tu su i naše mišljenje, osjećaji i volja kojima svojom budnom sviješću djelomično upravljamo.

Rezultat je naše cjelokupno stanje postojanja koje se kao sveukupna informacija zrcali u svim tjelesnim fluidima, koji se također kristaliziraju u jednom ili drugom obliku u čvrsto agregatno stanje.

To se znanje danas primjenjuje i u medicini. Postoje klasterske metode ispitivanja (eng. cluster, Heiz-Spagyrik) koje istražuju strukturu uzorka tjelesnih fluida i uspoređuju ih sa strukturom bolesti. Iz takve analize moguće je zatim izvoditi zaključke o nečijem zdravstvenom stanju.

Iz Biblije i univerzalnog učenja čuli smo o “živoj vodi” i “vodi života”.

Ali da li nam je poznata “voda života” koju spominje univerzalno učenje? Vodom života može se možda omogućiti materijalni život, i oživljenom se vodom taj život može ponovno dinamizirati, ali on uvijek ostaje dijelom ovoga svijeta i time konačan.

“Živa voda” sasvim je drugačija. Taj pojam označava čistu božansku supstancu, zračeću, životnu supstancu božanskoga svemira.

Ta je voda prisutna i na svim mjestima nama poznatoga svijeta, ali se ipak ne možemo samo tako s njom povezati. “Antena” za prijem tih informacija nalazi se u srcu ljudi, na mjestu koje su stari rosenkreuzeri nazivali ružom srca. Za oslobođenje mikrokozmosa od kotača rađanja i umiranja živa je voda neophodna. Bez vode nema života, izreka je koja vrijedi i za mikrokozmos koji potječe iz sasvim drugog poretka, u kojemu djeluju druge snage i zakoni. Podesimo li našu čežnju, našu “antenu” na tu božansku izvornu supstancu, živa voda može ponovno strujati u mikrokozmički sustav i darovati mu snagu potrebnu za život.

U hramovima Zlatnog ružina križa primamo tu živu vodu. Naš sustav, mikrokozmos i osobnost mogu asimilirati informaciju iz Božanskoga svijeta i naša ih svijest prima kao poticaje za novo usmjeravanje na cilj našega postojanja u ovomu palom svijetu: povratak u prirodu života.

Iz toga nam se razloga uvijek ponovno savjetuje da kao duhovni tragatelji što češće budemo u kontaktu s poljem snage Duhovne škole.