Uvodna pisma
Uvodno pismo br. 1: O pravomu smislu života
Uvodno pismo br. 2: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta
Uvodno pismo br. 3: Misterij života i smrti
Uvodno pismo br. 4: Čovjekova finotvarna tijela
Uvodno pismo br. 5: Neizbježni zahtjev
Uvodno pismo br. 4
Čovjekova finotvarna tijela
Iznad grčkoga hrama misterija u Delfima stajale su riječi: “Spoznaj samoga sebe.” Neophodna je samospoznaja, kada se teži ponovnoj uspostavi veze s praizvornim.
Što čovjek zaista zna o sebi?
Prirodna nam znanost može dati informacije o svakom organu u tijelu od krvi i mesa. Ipak mnoga pitanja ostaju otvorenima.
U prethodnim smo vam pismima pokušali na to ukazati, tako da si sami možete odgovoriti na pitanja:
“Kamo čovjek odlazi nakon smrti? Odakle dolazi?”
U ovomu će pismu biti objašnjeno da se čovjek ne sastoji samo od grubotvarne materije, samo od nakupine bilijuna stanica, nego da je još puno više od toga.
Već smo ukazali da se pod pojmom čovjek podrazumijeva cijeli sustav. Pored vidljiva tijela postoje još i nevidljiva tijela. Ta su nevidljiva tijela: etersko tijelo različitih stupnjeva gustoće i različitih funkcija, te astralno tijelo. Osim toga postoji još i mentalno tijelo u nastajanju. Cjelokupni vidljivi i nevidljivi kuglasti sustav okružen je aurskim poljem.
U prethodnim je pismima spomenuto da su sva iskustva, sve misli i djela iz prijašnjih postojanja kao esencija zabilježeni u tomu polju, predstavljajući nešto kao sliku zvjezdanoga noćnog neba, tako da možemo govoriti o aurskomu firmamentu ili nebeskomu svodu.
Također smo vam napisali, da se zato tako različito tumači ljudska sudbina. Kada čovjek promisli da u “knjigu života” piše on sam, tada postaje posve svjesnim odgovornosti za vlastitu sudbinu. To se jezikom Biblije izražava kao: “Što čovjek sije, to će i žeti.” To je zakon karme, zakon uzroka i posljedice. Sve što čovjek prizove, ostvaruje se također u skladu s time, pa je ‘kratkovidno’ reći: “Što me briga za sljedeći život; živim svoj život i što se nakon mene bude događalo, uopće me ne zanima.” Tako govori samo neobaviješteni čovjek, koji ne poznaje povezanost, koji gleda samo ovaj jedan život, koji se u skladu s našim prethodnim pismom sjeća samo jednodnevnoga leta, Sunce ujutro izlazi na istoku, navečer zalazi na zapadu i time je sve gotovo.
Kada podrobnije promotrimo čovjekov sustav, tada shvaćamo da s našim osjetilima obično zapažamo samo materijalno tijelo. Ali to materijalno tijelo nije obična materija, već je oživljena, sazdana prema posebnomu planu i održava se u živućem stanju, dok ne nastupi smrt. Za to oživljavanje brine čovjekovo etersko tijelo, poznato kao životno tijelo. Ono je malo veće od materijalnoga tijela i posve ga prožima.
Čovjek se ne sastoji samo od oživljene materije, već ima i osjećaje i sposobnost razmišljanja. Za te djelotvornosti posjeduje još dva druga tijela, koja ćemo naznačiti kao astralno ili osjećajno tijelo, te mentalno ili misaono tijelo. Astralno je tijelo po svojoj vrsti finije od životnoga tijela, a mentalno je tijelo finije od astralnoga. Finotvarna čovjekova tijela, što je samo po sebi razumljivo, hrani i održava finotvarna supstancija. Tu supstanciju nazivamo eterom.
U današnjemu čovjeku djeluju četiri etera: kemijski eter, životni eter, svjetlosni eter i reflektirajući ili zrcalni eter. Kemijski i životni eter služe održavanju i oživljavanju materijalnoga tijela. Svjetlosni je eter potreban za djelotvornost osjetilnih organa i za naše osjećaje, a zrcalni eter za mišljenje.
Čovjek koji raspolaže finotvarnim viđenjem, koji je vidovit, može vidjeti i finotvarna tijela. U nastavku ćemo pokušati razjasniti djelovanje eterskoga tijela.
Počnimo s pojednostavljenom usporedbom iz znanosti. Iz fizike nam je poznato da se oko vodiča kojim teče električna struja stvara elektromagnetsko polje. Djelovanje te zakonitosti u praktičnomu je životu takvo da se dva vodiča, kao npr. dva telefonska kabela, smiju usporedno položiti samo ako su obavijeni zaštitnim plaštem, jer inače jedan na drugoga djeluju poljem snage stvorenim induciranom strujom.
Iz medicine je poznato da su živčani vodovi u ljudskomu tijelu slični električnim vodovima, pa mozak svoje naredbe odašilje malim strujnim udarima kroz živce. Tako je razumljivo da svaki čovjek ima u sebi elektromagnetsko polje s privlačećim i odbijajućim djelovanjem, što nam pored ostalog objašnjava i simpatiju i antipatiju.
Iz toga je jasno da u zajedničkomu životu ljudi postoji izmjenično davanje i primanje. Preko elektromagnetskoga polja životne snage dajemo i primamo. Tu se ponovno pokazuje čovjekova osobna odgovornost za uobličavanje vlastita života. On privlači ono što je u skladu s njegovim elektromagnetskim sustavom i odbija što s njime nije u skladu.
Dakle, razmislimo: komu su poznate te zakonitosti? Tko je u stanju osvijestiti ono što je u njemu? Nije pretjerano ustvrditi da je jako malo ljudi to u stanju. Prirodnorođeni ljudi obično nisu svjesni te povezanosti. To je također objašnjenje zašto smo ponekad navedeni na djelovanja koja uopće ne želimo.
Kao što vam je poznato nakon proučavanja prethodnih pisama, svijet se sastoji od ovostranog i onostranog. Onostrano nije udaljeno od nas, već je na istomu mjestu kao i ovostrano, samo što ih odvaja različita vibracija.
Radi boljega razumijevanja, možemo se još jednom vratiti na usporedbu o sastavu našega planeta Zemlje, kako bismo mogli bolje razumjeti kozmičku bit mikrokozmičke povezanosti.
Znate da je naš planet Zemlja okružen različitim slojevima, od kojih svaki ima svoju posebnu zadaću. Ali još je više tih slojeva u atmosferi. Kao što je zrak onečišćen raznim industrijskim i kemijskim ispušnim plinovima, tako je također i naša atmosfera opterećena ljudskim mislima, idejama i osjećajima. To su cijele grupe misli i osjećaja koje su na svoj način srodne. Uzmimo samo područje tehnike, prirodnih znanosti i istraživanja. Velik je broj ljudi zaposlen u tim djelatnostima. Oni stalno razmišljaju. Za to trebaju zrcalni eter. Taj potrošeni zrcalni eter i njegove mentalne tvorevine također se nalaze u atmosferi.
Uzmimo na primjer područje umjetnosti i njegove mnogostruke oblike pod utjecajem osjećanja, doživljavanja, osmišljavanja i izražavanja. Misaone i osjećajne struje stvaraju ljudi i raznim ih vibracijama odašilju u atmosferu.
Kao sljedeći primjer promotrimo osjećaje: ljubav i mržnju, radost i patnju, veliku skupinu osjećaja straha, osjećaje boli i uživanja. Njima možemo dodati i religiozne osjećaje, štovanje Boga, Krista, Bude i tako dalje. I za ljudske je osjećaje nužan eter, što ga potom prihvaća okolna atmosfera.
I tako je u našemu finotvarnomu području prisutno sve što je ljudi misle ili osjećaju.
Već smo spomenuli da svaki čovjek ima svoje elektromagnetsko zračenje. I kako je s pojedincem, tako je i s grupom. Eter jednakog usmjerenja u potpunosti se zrcali i vraća ljudima, ljudi se u tom smislu grupiraju i svaka grupa također ima svoju privlačnu i odbojnu moć.
Tako je čovjek opkoljen mnogostrukom snagom, koja ga cijeloga preplavljuje. Tako čovjek živi i tako biva življen. Misli da samostalno djeluje, pri čemu su njegovi životni stavovi samo reakcije na njemu okolne, prožimajuće i samoodržanju služeće snage. Budući da te snage ljudi ne vide, ne čuju i ne osjećaju, drže da one ne postoje.
Mogu li se vidjeti radio ili televizijski valovi? Ipak se njihova djelovanja mogu čuti odnosno vidjeti. Upravo je tako i u ljudi. Čovjek ne može vidjeti snage kojima je okružen i koje ga prožimaju, ali je jasno i uočljivo njihovo djelovanje. Pomislite s tim u vezi samo jednom na to kako utječe okolina na čovjeka, kako ga oblikuje njegova sredina.
Svi živimo kao u velikomu zatvoru. Jedni vape za slobodom, ali ne poznaju međuovisnosti. Ne znaju da je njihov krik za slobodom često samo djelovanje jedne u atmosferi prisutne emocionalne koncentracije. Ali može biti i da ta težnja za slobodom dolazi iz najdublje nutrine, iz posljednjeg ostatka božanskog u čovjeku. To je krik za oslobađanjem, za oslobađanjem od čeličnoga zahvata ovoga svijeta. Pri tomu vibrira čežnja za jednim drugim, boljim svijetom. Ipak ljudi traže svoje oslobođenje u okvirima ovoga svijeta, u raznolikim idejama o njegovu poboljšanju. Žele oplemeniti i unaprijediti ovaj planet, premda nam se iz Svetoga pisma jasno prenosi izreka: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!”
Prirodno religiozni čovjek polaže svoju nadu u život ili postojanje nakon smrti. Nada se da će se tada osloboditi od lanaca ovoga svijeta, iako pri napuštanju života grubotvarno tijelo ostaje ovdje u vidljivoj sferi i raspada se u svoje sastavne dijelove. Finotvarno tijelo ostaje u onostranomu području i tamo proživljava proces razgradnje. Ni tamo dakle opet nema oslobađanja.
Sada možete reći: da, ali čovjek ima dušu, ne odlazi li ona u kraljevstvo Božje? Ono što obično podrazumijevamo pod pojmom duša jest vrst svijesti, u kojoj krv i razni fluidi igraju određenu ulogu. Ta je duša zarobljena nama poznatim materijalnim tijelom i nakon života odlazi u ovomu svijetu pripadajuću onostranost, u područje koje odgovara njezinoj prirodi i prirodnozakonski se u stanovitu razdoblju rasplinjava.
Samo kada se čovjek ponovno rodi, kada iz posljednjeg ostatka prvobitnoga božanskoga čovjeka nova duša, božanska duša, bude “ponovno rođena iz vode i duha”, tada počinje razvojni put koji vodi ponovnomu stvaranju prvobitnoga božanskog čovjeka.
Može još eventualno proći shvaćanje da čovjek ipak ima slobodnu volju. Tada se ne bi moglo govoriti o zatvoru i neslobodi. Htjeli bismo međupovezanost – drukčije formulirano – još jednom ponoviti.
Život prirodnorođenoga čovjeka određuju tri činitelja: mišljenje, osjećaji, odnosno želje i volja. Misli, osjećaji i volja uvijek su posljedica prethodnoga djelovanja, i učinak takva djelovanja uvijek ponovno daje naputke o jednom novom mišljenju, novim osjećajima i željama, volji i u skladu s time o novom djelovanju. Kada čovjek razmišlja, tada to mišljenje nije oslobođeno njegovih želja ili osjećaja. Obično toga nismo svjesni da su želje ili osjećaji, bez iznimke, uvijek poticaj mislima. Čovjek formira svoju volju prema mislima, i to za čim čezne i o čemu razmišlja, ostvaruje djelovanjem.
Čovjek je tako zarobljen u kružnomu toku. O slobodnoj volji ne može se govoriti. Čovjek je doslovno okovan. I kružni tok osjećaja, misli i volje kružni je tok života u ovoj prirodi, tijekom kojega čovjek sve jače biva prikovan za Zemlju, i ponor između njega i univerzalnoga Duha postaje sve širim i dubljim.
Postoji mogućnost osloboditi se toga kružnoga toka života u ovoj prirodi i ponovno uspostaviti vezu s iskonskim božanskim stanjem. Duhovna škola Ružina križa, Lectorium Rosicrucianum, ukazuje Vam na put i pokazuje mogućnost kako to postići. Nudi Vam puninu Univerzalnog učenja, što je nužno radi ponovnog uspostavljanja “tajne veze s Bogom”, a potom omogućuje ići dalje i ispunjavati Božji plan sa svijetom i čovječanstvom.
Bratstvo Ružina križa može Vam pomoći na putu samoostvarenja, putu istinskog oslobađanja samo ako to želite.
[…] […]